Sponzori

     Po nekima skromnost mi nije vrlina. A što ću, nisam ja kriv, to sa punom odgovornošću tvrdim. Uvijek je na našim prostorima netko drugi kriv. Da zaobiđem svoju vlastitu familijarnost, rado spominjanji- sukob interesa.
Dakle rezultati, sportski, ne bi bili da sam se sam sa sobom dogovorio da stanem sa aktivnim triatlonom u 2012 g. Eto kako prošlost utiče na budućnost. Nastavio sam "cirkusirati, to je nazivnik za triatlon od moje bolje polovice" i u 2013 g. Pa me je ta godina zavela /1 mjesto u AATC-u/ i ja sam si umislio da to mogu sve ponoviti i u 2014 g.
   Nisam ponovio, nego i sam sebe iznenadio. U overall bodovanju treći u AATC-u od 709 triatlonaca. Prvi puta je bila izvješena hrvatska zastava na ceremoniji proglašenja, od osnivanja AATC. Jedina uz države osnivateljice. Poznato je, da je konkurencija sa sjeverne polutke. I još je jedan rezultat obilježio moju neskromnost. Gesseldorsee triatlon, utrka koja se organizira samo za punoljetne osobe, a bilo je 28 izdanje, te utrke. Moj rezultat je apsolutno 359 mjesto, od 409 takmičara, bio sam po godinama među 5 najstarijih. No to mi nije bilo dovoljno nego sam upriličio da 5 štafeta gleda u moja leđa u cilju.
   Majka svih pitanja, često se pitam jeli sam to ja stvarno ostvario ili tu ima još nečega. Dakako da ima, ne bi bilo tih rezultata da nije bilo suporta. Da nije bilo sponzora, njihove podrške a i podrške klupskih kolega. Malo nas je ali imamo rezultate, vrhunske.
Sponzori su nam javni, tajni, sramežljivi ali svi su sa poslovanjem kako priliči pozitivnim propisima. Za njima se ne vuku priče o prljavom poslovanju, neisplati plaća ili nedajbože kaznenih /ne/djela. Klub i nebi htio imati takve sponzore. Ako drugačije ne može, neka bude pošteno.
  Javni su nam po redu, neizbježno Jadransko osiguranje, vaše, naše i moje. Bili smo im putujući baner na svim trkama. Ali oni su nam se odužili korektno i sa poznatom marketing akcijom - bonusom za one vozaće koji oprezno voze. Slijede poznate firme iz metalne privrede: Strojopromet, Dorigo, Metal-gal, Mip Weyland, Panex Tim, neizostavni Leonardo. Tu je još Biolab sa kvalitetom Thule nosača. Ima ih i tajnih, da se iz nekog razloga nezna da su nam na pomoći. Sramežljivi su oni koji bi mogli i nešto više uplatiti na žiro račun, pa bi mogli odgovoriti na uporne pozive na neke udaljenije utrke.
    Svima se zahvaljujemo i želimo da u ovim čemernim uvjetima ostvare zadovoljavajuće poslovne rezultate.
U novoj 2015 g. želimo sponzorima, sportašima i naravno nesportašima, osobnu sreću, zdravlja i veselja.
Za TK Varaždin     
    T
 

Bez srama

   Dugo nisam ništa napisao, uputio koju sitnu kritiku ili uputstvo za naše trenutno tonuće gospodarstvo. U biti jesam i sve sam bacao u smeće, jer poslije tri godine jednostavno postane svaka dobra namjera s moje strane bezveze. Mogu iz arhive vaditi predviđanja i događanja koja su nas sada snašla. Mogu likovati na točnim prognozama i pljeskati svima nama na stanju gospodarstva kao najgoreg u EU. Mogu se i rasplakati kao ova kišna godina ali od svega toga pomoći nema. Svi su digli ruke od nas i sad se pripremaju diktati, a lijepo su neki /i moja malenkost/ upozoravali da će biti semestralne ocjene.
   Ali, zadnje ponašanje kolege po radnom mjestu, prešlo je dobar ukus. Braniti neobranjeno, to je već ispod svakog zdravog razuma, političke kulture i dobrog građanskog ukusa.
       Nevjerojatno da su nama za gospodarsko posrtanje krivi neki sa područja sjeverne Italije i slab rast u Njemačkoj. Kako patetično, jadno i bijedno, opravdavati svoju nesposobnost i svoje Vlade. Znači biće rasta kod nas ako će biti i kod njih. Pa na licu mu je bilo ispisano bjelodano da ni sam ne vjeruje u svoje riječi. Sjajan alibi da su nam neki drugi krivi što mi tonemo. Između ostalog je rekao da su državu preuzeli u teškom stanju i da je tonula. Zaboravio je svekolikom pučanstvu Hrvatske priopćiti da još uvijek tonemo. I to sasvim solidnom brzinom. Koliko će nas koštati to šegrtovanje. Mala digresija, sjeverna Italija za ispravnu informaciju, potezima Renzija bilježi blagi rast. A kad smo već kod Italije, moje sjećanje bilježi iz doba kad sam bio takoreći klinac, da su im Vlade padale kao zrele kruške. I to u rokovima od par mjeseci do nekoliko dana. Prva pomisao mi je bila što će biti sa tom državom. Ništa, bila je sedma gospodarska sila na svijetu.
   Pa bi stoga ponovio moj prijedlog da se sljedećoj garnituri/ova se drži stolca ko pijan plota/ dade rok od godine dana da pokažu rezultate, jer izlazak iz krize biće filmski hit Nemoguća misija 6 ali bez glumca Tom Cruise. U glavnim ulogama, imaćemo domaće buduće oskarovce.
  Sadašnjost. Od poduzetih akcija i novih najavljenih investicija neće biti neke velike koristi jer tempo propadanja ostataka ostatka privrede biće brže od pokazatelja rasta. Nije se stabiliziralo postojeće stanje u gospodarstvu- a i pitanje kako će i kada profukcionirati tsunami investicije. Glavna gospodarska strategija, ako je u EU rast biće ga i kod nas. Vidi prijedlog rebalansa, predviđena glavna aktivnost EU fondovi. Na vrbi svirala. Neznanje i neinvetivnost. Nesposobnjaci se uvijek oslanjanju na druge. A gdje je naša bazna industrija, agrar propada /koliko smo poticaja ulupali/ a sve više uvozimo, stočarstvo propalo, uvoznog mlijeka ko šodra u Dravi. Najgore što nismo samodostatna država. Moramo si za sva vremena utuviti u glave da rasta u EU da zadovolji naš izlazak iz krize neće biti. Pisao sam da netrebamo ići u EU pod uvjetima kakvima smo išli, ali sve su partije glasno podvikivale Europa, Europa. Zašto, jer se uhlebljenima širila baza za uhljebljivanje a sve drugo od koristi bili je zadnje na priotetni listi. Ima država u EU koje sasvim lijepo gospodarski stoje i imaju sasvim zadovoljavajući odnos sa EU. Oduvijek sam smatrao i nisam to jednom napisao da bi za naš rast trebao biti bačen pogled na bivši SSSR. Ono što možemo na taj prostor prodati, u EU nećemo nikada. Konačno i sada je to potvrdila i Mađarska koja sasvim solidno koristi poslovne veze sa Rusijom. A mi smo ispali guske u magli.
    Treba imati na umu da nas neće iz gliba izvući nikakav rast od statističke greške, oko 0-1 %. Pa kad bi i EU rasla od 3% to ne znači da bi mi to mogli fasovati. Našim svim stručnjacima dati na znanje da sami moramo kreirati rast i to najmanje od 7 % po mojem starom izračunu. A da je to samo pusti sanak za sve naše vidovite makroekonomiste.
     Zašto sanak, pa zato što svi bulazne samo o nekim investicijama, kojih nema, jer investitori /pošteni/ previše znaju o nama da se upustili u bilo kakvu avanturu. Drugi pusti sanak izvoz u EU, a tehnološki-strojno smo zastarjeli, pa kako onda biti dobavljač njojzi.
Prognoza, kada će se vlast mijenjati imaćemo negativni rast BDP-a.
 Nagradno pitanje, stručnjacima, da li je moguć rast BDP-a bez investicija.
Za proračun, svaki tjedan, novi izračun jedan. Gdje uštedjeti. Pa prvo se rješiti starih kredita sa 6-9% kamata, zamijeniti sa 3% koliko se je nudilo. I pitanje je, dokle će ih biti.
   Dalje, agencije, otpremnine, mobiteli na trošak države ???, free razgovori. Mediji pišu o raznim VIP uslugama. Izgubi posao pa ga premjeste na drugi posao, gdje opet radi štetu, peglanje kartice, free prevozi za radnog vremena a i poslije njega, plaćanje raznih tečajeva za stjecanje vještina za državni posao. Recimo stranog jezika, znanje koje su trebali donijeti na radno mjesto. Politički turizam. Najgljuplje odluke, uđbenici svima. Pogodovanje kroz PR- pajdašima. Intelektualne usluge. Zapošljavanje koruptivno, izmišljati radna mjesta za podobne. Zato je administracija impotetna. Pogodovanje kod dodjele poslova, razni modeli da se nešto ne može u sustavu države -ali se može u privatnom aražmanu, u fušu. Plaće. Sabor, popravljaju i  prepljavljaju zakone po nekoliko puta. Prvi dan jesenskog zasjedanja, neki još na godišnjem. U petak skoro nema nikog jer su imali neodložne poslove. Kakva pravna sramota, budući gradonačelnik Hrvatske, ne može biti ni u zatvoru a ni na poslu, pa gdje će biti na kraju. Plaćamo bivšeg i sadašnjeg predsjednika koji su čisto protokolarni. Konačno urediti državu i njezinu regionalnu administraciju. Socijalu urediti, radno sposobni na socijali trebaju raditi a političarima minimalac, svima dok BDP ne poraste na 4%.
   Ekonomska stanje države je pregalaštvo politike.
 T
 

Cross liga Drava 2014

 Pod kraj sezone jedno sezonsko proglašenje u najmlađoj kategoriji.
slika

Zadnja izmjena ( Srijeda, 12 NOVEMBER 2014 15:22 )

 

50 /63/

         25.10. Dan kad se slave darivatelji. U tu skupinu skromnih, bez ostatka ima i mene. Sad kad je postalo javno za Zahvalnicu 50-to darivanje krvi i mali srebrnjak. Doduše analitičarima u Crvenom križu slabo ide suma sumarum, jer sam za svojih 63 godine toliku puta i istočio svoju plavu krv.
T
video 

Zadnja izmjena ( Petak, 07 NOVEMBER 2014 15:52 )

 

Alpe Adria triatlon kup 2014

    Ponavljanje je majka mudrosti. To mi je povijesna genetika ili po prirodi genetika. Samo sam pet puta išao u prvi razred. I onda sam to pravilo primijenio u naslovljenom kupu.
Ponovio sam ga, i za 2014.
Trudio sam se, mučio, tu i tam malo trenirao, liječio ozljede, a i frustracije. Uobičajena misao, kaj je to meni trebalo. Kad sam završio trku, bilo je obećanje, neću više, jer su ponekad bolovi bili nepodnošljivi. Bez pretjerivanja, nakupilo se svakakvih, zdrastvenih problema. Urođenih, koje ima svaka osoba, razlika su, dali su velike ili male. Onih koje godine nose, dosta zarađenih iz mladosti a pod stare dane se ponovo javljaju u najgorem obliku. A najdraže /poticajne/ su mi ozljede koje sam trenutno zaradio. Prevesti u matematički oblik, rezultat je da sam četiri puta bio na Invalidskoj komisiji. Iako sam po oficijelnoj medicini invalid, nisam ja u to povjerovao pa sam išao provjeriti kod alternativnog stručnjaka, kojem nije drugo preostalo da sve to potvrdi. Normalno da mu nisam ništa rekao za nevolje koje imam. Invalidsku penziju nisam uzeo a tko bi mi vjerovao.
   Kad se već taj kup dogodio, preostalo mi je da idem na proglašenje kad su me lijepo pozvali.
U 2013 g.na proglašenje u Kamnik sa mnom je išao polubrat. I ovaj puta je htio ići, ali budući mi nije bio od naročite pomoći u toku 2014 osim na triatlonu u Udinama. I tamo ga ne bi bilo da sa mojim šogorom nisu išli na ironman na Sardiniji, pa su me kao došli bodriti. A bili su samo prolazni. Ovaj puta sa mnom je išla unuka a šogor nije dobio pozivnicu jer ga organizator ne poznaje. Prošle godine bio je pozvan od strane organizatora /kolege Kregara/.
   Po sunčanom danom 12.10.14. polako dmo turistički krenuli prema Veldenu. Za početak bacili malo oko na stari dvorac Borl, pa poslije na dvorac Ptuj i obnovili neke povijesne činjenice.
Povijesno smo otišli sve do starog Rima kojemu je cesta po kojoj se krećemo bio glavni gospodarsko-vojni autoput istočnih provincija. Dolazio je od Emone/Lj/ do Petovije /Ptuj/ preko Ormoža /preko Drave je bio drveni most/ kroz Aqua Viva /Petrijanec/ do Jalkovca gdje i danas postoji kameni most preko potoka Plitvica. Varaždin je bio tada samo vojnička posada na prelazu Drave. U Maribor smo ušli po staroj cesti, prošli Dobravu. Groblje na kojem su 1179 patnika iz svibnja 1945 a iskopani su na samo 70 metara dužine pancir grabe. U Mariboru smo se slikali pred povijesnim objektom. Kako smo nekoliko puta prelazili Dravu, bila je nezaobilazna tema. Kad sam bio na trci 31.08. u Klagenfutru zbog njezine uloge u mom životu dao sam joj zasluženu emotivnu pažnju.Ostala je njena korisna uloga, daruje puno čiste i najjeftijije energije. Doduše malo je stradala biološka raznolikost a na drugoj smo strani dobili određenu sigurnost od poplava, svjedoci smo promjena klima sa ogromnim količina padalina. Nažalost kod Varaždina više nema najkvalitetnijeg salmonida, po domaćem zvanu glavatica, koju su dolazili i zagrebčani loviti. Nekada, a sad se samo spominje. Uz razne informacije iz razgovora laganom vožnjom došli smo da Prve hidro centrale Fala nazvana po dvorcu Fala. Tu sam pred starom Kaplanovom turbinom teškom 20 tona izloženom uz ceste slikao unuku. Na tom dijelu ima ih tri centrale a prva datira iz /SHS/ Jugoslavije. Prije njih izgrađene su centrale u Austriji. Prošli smo Dravograd i krenuli prema Bleiburgu. Napravili smo nekoliko slika- uslikao sam se u majici bivšeg kluba. Kad sam bio prvi puta na blajburškom polju bilo je staro znamenje koje je postavio Miloš kupivši sam malu parcelicu. Sad su otkupljene još dvije, postavljen novi spomenik i spomenik svećeniku Cecelji. Vidio sam da se prodaje još jedna parcela pa bi se moglo sve lijepo zaokružiti. Iz Bleiburga do Klagenfurta. U šoping. Pa kroz grad do Veldena, opet šoping. Termin za proglašenja se približio pa nismo stigli skoknuti preko brijega /2 km/ da bacimo oko na Dravu.
     Proglašenje, vodi kolega Burger iz HSV-a, kao i na svim prethodnima. Prvo su išli mališani a onda odrasle kategorija. M 60 prvo. Prvo mjesto meni. Do zadnje trke na Bledu bilo nas je deset konkurenata. Spalo slovo na jednu knjigu. Dobijem zimsku opremu za bicikl i diplomu. Pa naknadni poziv na postolje, za pokal. Treći poziv na postolje, iznenađujući, za overall plasman, sada treće mjesto. Ispalo da je to treće mjesto bilo nagrađenije od prvog mjesta. I pokal je bio sa imenom i prezimenom. Poslije ceremonije, veoma naporne, bilo mi je previše postolja, kao kad glumce zovu na bis, i tri puta sam mijenjao gornji dio toaleta,košulja pa majica.
      Na samom kraju proglašenja stiže i kolega Kokalj, kak se vidi na snimci. Uredno se javio meni, pa sam iz kolegijalnosti pozvao na postolje i usput sam mu ja iščupal ruku. Onda smo se svi zajednički bacili vrlo težak rad, uhvatili smo se ića i pića. Mlađi po sokovima Pago /jedan od sponzora / i ostalih slatkih otrova a strariji su mogli birati između Zweigelta i točenog pivo. Prigodno vino je tradicijsko, dobijeno od austrijskog vinskog majstora Zweigelta koji je križao frankovku i portugisec. Jela je bilo u izobilju a za to su se pobrinuli domaćini iz kluba Sport am Worthersee triathlon na čelu sa kolegom Urs Wernerom. Da je bilo viška jela zaslužan je i Domen Rant. Organizacija halfa u Portožu nije baš dobro prošla pa su državno prvenstvo Slovenci imali u Poreču. Tamo je glavnina završila na dan proglašenja. Bili su u pravo vrijeme na krivom mjestu. Tako da je meni ostalo dosta slastica. Posebno šamrolne i to ne bilo kakve nego dvostruko veće nego kod nas. Zaboravio sam na sportsko ponašanje i mrknuo sam ih šest komada. Kud su samo ih uspio utrpati. Za kraj sam organizirao slikanje organizatora AATC, sa kolegom Kokaljem da ipak ima neku uspomenu na svoje kašnjenje. Unuka je autor svih snimki, jer ove godine nisam se htio osloniti na domaćeg fotografa, da se ne dogodi dogodovština prošleg proglašenja, kad je službeni fotograf malo zavirio u časicu i putem kući promašio potok Snovik. Shodno situaciji malo se smočio kao i kartica pa nisam imao corpus delicti.
      Na putu kući rezime, oprema, sportsko-zimska i dva kupa, neočekivani za overall. Na kraju sezone TK Varaždin ima četiri postolja u EU, dva druga i dva treća. Velden, Udine, Gosselsdorf, Klagenfurt. I peto postolje za treće mjesto u overallu AATC-a, od 709 muških triatlonaca u dobnim skupinama, od juniora do M 60. Utrka u Gesselsdorfu pripada KTRV kupu. I taj kup sam osvojio u kategoriji, ali na "crno". To je zatvoreni kup, samo za austrijance. Bodovi su osvojeni /dva druga mjesta i jedno treće/ ali nisu zabilježeni sa štovanjem. 
T  

slike1

slike2

video

Zadnja izmjena ( Srijeda, 05 NOVEMBER 2014 17:28 )

 

Duatlon Vrlika 2014

     Subota 04.10.14. Vrlika. Poslednji duatlon ove godine, 7 za redom, državno prvenstvo. Pridružen duatlon 15 Memorijalu Stipe Erceg- također je bilo državno prvenstvo u trčanju na 10 km. Sportski dan vezan na dan 07.10, MB od ružarija. Poznatije kao krunica ili po zagorskom-čislo.
   Vrlika je bila zatrpana sportašima a i automobilima. Sportski program počeo je sa dječjim trkama u 10 sati pa sve do 14 i 30 kad su zadnji krenuli duatlonci. Od jutra je bio lijep sunčan dan a ko za inat baš na segmentu bicikla pala lagana kiša. Pohvala norveškim meterolozima koji su u sat pogodili padaline. No to nije obeshrabrilo prekaljene duatlonce da ne uživaju u svojoj izvedbi zadanih pet trkačkih krugova kroz centar mjesta pa na bicikl prema Svilaji i za osvježenje dva kruga da se potvrdi sprema duatlonaca. Oba prvenstva imala su veliku posjećenost, na duatlonu u otvorenim kategorijama i Poljake. Pobjednik duatlona u eliti Matija Lukina a u kategoriji M 60 prvi L.Šošić i drugi Pichler. 
T

slike

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 16 OCTOBER 2014 13:52 )

 

Cross triatlon prvenstvo

 Subota, Jarun 27.09.14, cross triatlon, /plivanje 500m, 11 km mtb i 3 km cross  trčanja  /. Voda po organizatoru izmjerena temperatura 17 stupnjeva i to dan ranije a ispala je 15 stupnjeva. Pravilno mjerenje temperature je na tri mjesta i to na dubini od 60 cm. Zadnje dane bilo je oblačno i sa sitnom dosadnom kišom.
Kiša me ispratila iz Varaždina sve do Sv. Helene, oko 10 sati.
  Na Jarunu oblačno.  Plivalo se sa zapadne strane manjeg jezera na otok, izlaz iz vode pa optrčati suhu bovu i opet u ledenu vodu.  53 takmičara, mali broj, mogući razlog je hladna voda. Večina su bili u neopren odijelima osim najstarijeg tritalonca i četvorice mladića.
    Po izlasku iz vode u tranziciji, uzeti mtb i voziti po umjetnim preprekama na travnatoj podlozi, pa onda po šljunku pa u blatu, pa u brdo kroz šikaru po uskom puteljku i tako 3 kruga. Poslije mtb na trčanje po cross stazi, ukošena i blatna. Pred ciljem trčalo se dijelom asfaltom. Državni prvak apsolutno Elite- Krivec Matija, a u dobnim kategorijama Žic Vladimir, meni pripalo prvo mjesto u kategoriji M 60 i posebna medalja kao uzor sportaš- najstariji triatlonac.
T

slike

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 27 OCTOBER 2014 15:40 )

 

Srebro u Klagenfurtu

   Zadnji trening plivanja /utorak/ u Dravi kod Belićevog potoka a može i spruda, blizu su. Lokacija gdje se može na dasci surfati. Voda više nije 18, sad je 14 stupnjeva. I nije mi se baš dalo biti u toj vodi. Ali za razliku od Aqua cityja, Drava je čišća i zdravija voda.
Zadnji dan u osmom mjesecu i idem na sprint u Klagenfurt/Celovec/, na Worthersee,/Vrba jezero/ braniti prvo mjesto.
   Branim prvo mjesto ozljeđen, u Splitu je bila zamagljena bol u ahilovoj ali poslije 48 sati bila je bolna. No što se mora nije teško. I krenem po oblačnom vremenu. Kod rotora u Vratnom pojavilo se sunce kroz oblake, pa sam iskoristio blagodat izvora života za sunčanu jogu. To se pokazalo učinkovito i pozitivno u Klagenfurtu, posebno na biciklu. Vozim se prema Zavrču, iako ju ne vidim, osjećam ju, Dravu.
Do Maribora, dosadno monotono a onda iako je počela sitna kišica, razvedravanje u meni, jer sam opet u blizini Drave. Prati cestu prema Dravogradu a tu i tam i ja bacim oko na nju i tako zajedno sve do Volkermarkta. Ona svojim putem a ja u Celovec, točnije Kriva vrba. Ako sam kome nejasan, mjesta su na tragu "Trst je naš", isto je sa Koruškom. Osvrt na stara vremena, sve do mog rođenja za vrijeme K.u K.
   A da bude sve u duhu starih dobrih vremena, skoro da nisam povjerovao. Prijava utrke u kafeu "Monarhija", uspio sam dobiti broj 224. Lista prijava je zaključena prije dva dana ali sam od pajdaša iščupao diskreciono pravo, da uletim u cilj. O organizaciji, od parkinga /3 EUR-a, za cijeli dan-kazna je 7 EUR-a ako se ne kupi karta/ pa do svih potrebnih informacija, sve zanatski odrađeno. Brifing na engleskom i talijanskom uz pozdrave za hrvatske triatlete, iako je bio samo jedan. Nije bilo nejasnoća, jedino je bio zabranjen neopren a voda je bila 19 stupnjeva. Proglašenje je bilo problematično, ne kao kod nas da se nezna ko je na kojem mjestu i koja je kategorija.Proglašenje bilo duže nego je trka trajala. U jednoj trci bile su tri trke. Prvo su proglasili svoj Koruški kup, pa onda neke svoje domaće i tek onda glavnu trku sa svim sudionicima. Trku sam završio u 14 i 30 a medalju sam dobio u 18 i 30. Da sam imao sreću biti solidan na četvrtom mjestu bio bih već doma. E kad hoćeš medalju onda čekaj, Zavidno sam gledao kako se neki poslije trke spakirali i otišli presretni putem domu a meni je za kaznu ostati, čekati proglašenje.
    Nedjeljni sprint triatlon bio je završni dio sportske manifestacije koja je počela u petak, pa preko subote kad su vojne postrojbe imale svoje takmičenje. Tradicionalna trka za Koruški kup, za zatvoreno domaće prvenstvo i za Alpe Adria kup. Sprint je bio u sklopu manifestacije triatlona od najmlađih takmičara/7godina-aquatlon 25 m plivanja i 250 m trčanja/ do raznih distanci u triatlonu za odrasle. A program je počeo u ujutro u 8 sati  i trajao je sve do 19 sati sa produženim završetkom do kasno u noć. To je bio zadnji dan trodnevne sportske manifestacije. Počelo se sa raznim sportovima u petak, subota je bila za vojničke discipline i uključujući triatlon. Bila je zanimljiva trka na 5 km, rekli bi za normalne, pa za invalide ali i nordik hodanje. Ništa čudno za Klagenfurt, poznato sportsko središte ne samo poznato po najpoznatijem ironman triatlonu u Europi u organizaciji WTC-a/. Ove godine su povećali broj natjecatelja sa dugodišnjih 2000 na 3000, kotizacija 700 EUR-a/ nego i po drugim sportovima /KAC/. Jezero je maksimalno iskorišteno u gospodarskom smislu i turističkom /isto to varaždincima ne uspijeva sa Aqua cityijem godinama-još im je na teret/. Posebnost je u obrazovanoj navijačkoj publici. I na ovim kratkim trkama na trčanju, domaći izlaze na ulicu, iz svojih veža bodre triatlonce. A kafići i restorani kao da su baš namjerno postavljeni na trasama gdje se trči. Ne treba izbjegavati konstataciju da su sportaši kao i glumci željni publike. Klagenfurt ima oko 100 000 stanovnika 10 puta manji od Zagreba a ima veći prihod od turizma od naše metropole. Još zanimljiviji podatak, da zapošljava 65 000 stanovnika.
Plivao se jedan krug od 750 m, bicikl se vozio prema centru Klagenfurta /20 km/ sa jednom opasnom crnom točkom, dva "s" zavoja u kojima je bilo zabranjeno preticanje. Sva odgovornost za nastup je na takmičaru, ali, ali je organizator preuzeo odgovornost za tu točku, postavio po tri suca u oba smjera prije ulaska u taj dupli "s". Bicikl mi je bio najbolji segmet u triatlonu, pored tih zavoja gdje se morala smanjivati brzina i šest okreta na cesti /vozila su se tri kruga/  Prosječna brzina bila mi je 35 km/h. Trčanje na 5 km zadovaljavajuće obzirom na ozljeđenu ahilovu tetivu. Za posljednji triatlon ove sezone trka bi ukratko bila, rame kuckanje, srce lupkanje, bicikl truckanje a noga šepanje.
    Posljednja trka trebala mi je biti Garmin Bled. Ostal sam doma, iako sam imal vild card za 30 godišnjicu trke. Kako sam napisao kolegi Kregaru: Hvaležen sem za povabilo. Ampak jaz nisem sposoben 6-krat terat bicikl u breg. Če se bom slučajno dobro počutil, takoj pridem na Bled. Bled in jaz mamo dolgo ljubezen vezu.
U svojoj kategoriji bio je sam drugi, prvi je bio Talijan Guarterino, iz težinske papir kategorije, manje od 60 kila. Obojica smo bila najstariji učesnici. Od 172 natjecatelja, apsolutno sam bio 139.
    Ovim srebrom četvrti put sam na postolju u Europi, jedini u 2014, kojem je to uspjelo a i to nije još kraj postoljima, barem za mene.
Na povratku upalio sam GPS, jer svaki put sam kroz Klagenfurt išao drugim putem pa sam se ovaj puta dao u ruke tehnologiji. A druga pogodnost ili ljepše rečeno,ugoda, bila je da sam noću vidio Dravu kao plavu traku na ekranu. Tako sam ju osjećao a i bio vizualnu vezan, a plavo zelena ljepotica me osvojila kad sam se ko klinac prvi put napio njezine vode. Tako me otpratila i dopratila me. I stalno smo zajedno.
T

Slike

Zadnja izmjena ( Srijeda, 17 SEPTEMBER 2014 18:31 )

 

<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 3 od 25

Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas157
mod_vvisit_counterJucer243
mod_vvisit_counterOvaj mjesec968
mod_vvisit_counterSve284252
Sponzori