Circus

     Blagdani a ništa afirmativnog. Ništa veselog ali zato imamo circus. Otvorim novine, jedne ,druge t... circus. Ujutro da se u kuću pusti svježi zimski južni zrak, otvorim prozor, uleti cirkus. Brijem se a u špiglu vidim circus. Idem na posao i sa strahom otvaram vrata, da, kad uleti circus. Prilazim autu, vidim da je otključan a zaključao sam ga prethodni dan. Sjedam u auto a ono unutra circus. Radio ne palim, za svaki slućaj, kroz raskršće proletim i ne gledam u semafor da mi kojim slućajem na haubu ne skoći circus.
   U ove dane, kad nam kotač vremena donio blagdane i to smo u stanju uprljati. Neminovno nas iz povijesti stižu prokletstva. Sami smo si krivi.
Sve zemlje u tranziciji, ozbiljne, provele su urednu lustraciju. Ima ih još, ali s njima  se ne bi trebali mjeriti. Pa ugledaš se uvijek u bolje. Mi nismo. Zna se i zašto.
Naš problem /banalan/ odjednom je vrhunski problem države. Zakonodavna, izvršna i pravosudna ima posla, prebacuje normu, čak i na samu Novu godinu. Ne mogu izbjeći, digresiju. Neki tamo kokošari, jadnici vode se u lancima. A kapitalci, u pet radnih dana-pet posebnih optužnica, elegantna šetnja. Zadnji koji sazna da mu žena šara, šetnja na mjesečini i sad zadnji slučaj. Circus i radosno mahanje. Znači i tu ima povlaštenih.
Tu bi na trenutak stao i prešao na drugi i treći aspekt. Prvi, država, drugi ekonomski i treći sukob interesa.
     Drugi. kad bi se sa toliko mara radilo na poslovima da izađemo iz bankrota, možda bi i bilo neke koristi i boljitak za državu, odnosno onima koji plaćaju taj circus. Pored toga pozivanje na nekakvu pravnu državu, pa bolje je da to sami procesuiramo. Ma nemoj, da plaćamo tuđe račune. To su računi od one države. Sad da taj circus još jednom plaćamo. Zar nismo to već jednom platili, račun sa gadnim stavkama. A akteri su dobili plaću, privilegije, bonuse. Bili su nedodirljivi. Znači i to bi sad bili još jedno bojanje tunela. Pa dokle, dokle će se samo naplaćivati, došao je trenutak da se i plati. Neki su platili glavom. Nisu imali nikakvog bonusa za recimo opravdanu kritiku ili glas razuma. Za neku bezveznu izgovorenu riječ. Plaćalo se čekićem, kao Trocki.
 Ono što je bilo pravedno, zbog čega je i slobodarska alijansa pobijedila osovinu zla. Stvoriti pravedni svijet. A onda se taj pravedni svijet morao braniti na najprljaviji način. Likvidacijama
  Kad će nekom biti bjelodano jasno da se neće odustati, jer od svih izbjeglih zbog raznog osobnog tereta, bilo je najviše poštenih, koji su mislili svojom glavom a dobili su čekić. Tisuće anonimnih, porodice ožalošćene. Za te, ko je odgovoran i ko će biti procesuiran. Odgovarati, očito nitko. Naš problem, je, problem što je jednom jedinom pružen i dan politički azil, poslije sasvim solidne provjere. Na žalost, još se danas čitaju naši stari fajlovi o krađi novaca i još koječega da se diskreditira i opravda likvidacija. Ne spominje se da je istu sudbinu doživio i sin od našeg problema. I zato bi bilo nuđeno tri godine i to još na poziv. A u čemu je bio stvaran problem. Odlaskom Broza, tateki su držali štangu a sineki su stvarali međunarodnu sinekuru. A kako utišati glas, čekićem.
   Treći. Brata nisam imao, ali zadovoljan sam i sa polubratom. Isto mi je kao i brat. To ne možeš birati, kao ni roditelje. To je genetika, nasljedno, ista krv. To bi bilo to. Ali ja imam i sestru. Neplaniranu i nepozvanu, neželjenu. Nismo ni čak ni u krvnoj vezi. Bliskiji rođak bi mi bio neki došljak iz svemira. A sestra mi je i druži se samnom od prvog dana rođenja. Zaljepila se za mene ko klopec. I stalno smo u sukobu, ponekad u latentnom pa i u sukobu interesa.
   Jesmo li mi dobili nešto dobrog ili smo dobili još goru noćnu moru iz koje smo izašli. Imali smo družbu, na našu službu. Služba nam i ostala za našu družbu.
Sretan nam circus.
T
 

2014

   Sretno vam tu gdje jeste, a koja godina, rado bi i ja znal koja. Za prošlu sam čestital  2012 i nadrobil svega i svaćega.
Uzel sam opet k sebi moju staklenku, privinul sam na moje široke grudi,moju staklenu kuglu. Bilo je nekih razmirica tokom godine ali sad u ovim trenucima sveopćeg veselja i slavlja zašto da tu euforiju u našoj Lijepoj Našoj zajedno ne podijelimo i uživamo. A kak izgleda, visoka 1,8 m, crnka, struk jedva vidljiv, izgleda fantomski ko najnoviji Phantom.
   I ona se nije mogla odlučiti da li da vam zajedno čestitamo i dalje 2012 g ili možda 2004 g. kak je po pokazateljima javno priznala gospođa koja je i bila zadužena i imala sve poluge vlasti da nam ta godina ne bude najbolja do sada.
 Nažalost nisam se ni ja proslavil, jest da sam se sam proglasil premijerom u sjeni ali moje prognoze su se ostvarile samo u početku. Napisao sam da će 2011 i naročito 2012, biti teške. Da, a onda je moj ekonometrijski model počeo pokazivati rast. Ja naivac, a nisam iz Hlebina, povjerovao tsunami investicijama, uvođenja reda a cijela početna godina bila je zaređenje partijskih nesposobnjakovića/za par mjeseci sami su odlazili ili su ih najurili/. I prognoza se raspala, ispao sam smiješan.Tu sam se sjetio Prof. Kellera, koji me je pokušao pred cijelom dupkom punom dvoranom, napraviti smiješnim. Neki su i stajali, samo da čuju pravi vatromet suprostavljenih mišljenja. Naime mene je već pratio glas odmetnutog studenta, nisam bio ukalupljeni, pozorno slušati i ići na ispit. Ispit se mogao položiti i prije ispita, nisam trebao mito. 

  I tak profesor podmetne retoričko pitanje, prozove mene, da čujemo kaj o tome misli naš varaždinec. Ostalo mi je da ko pajac ponovim isto što je rečeno. A bude ipak po mojem. I ja bubnem, profesore ja se sa vama u potpunosti slažem/ vidi se kak profesor uživa/ ali u samo jednom malom dijelu. Bio je toliko iznenađen da je potrajalo dok nije došao k sebi. Kad je prošlo vrijeme iznenađenja, dobim i odgovor. Pa kolega vi kao da ste zaboravili da trebate doći na ispit. Lepuškasta prijetnja, ali i na to je dobio dostojan odgovor. Profesore nadam se da zbog mojeg blentavog odgovora neće biti retorzije. Ako baš nekog zanima kak je bilo na ispitu, briljatno ali četvorka, koštala me moja jezičina. Doduše, bilo je i popusta, kolega vidim da niste zadovoljni, može prijavnica ostati, pa dođite mi opet. Zahvalio sam ipak je to bio predrok.
   Smiješan na faxu, smiješan u ekonomskim prognozama. Po mojem modelu 2013 g. trebali smo juriti u gospodarskom smislu a 2014 g. vraćati kamate, ne više posuđivati za potrošnju. Posuđivati za suport novo stvorene vrijednosti. Kako sam stalno podmetao model Južne Koreje o plaćama/ dogovor svih državnih aktera/ tako je malo znano da je javni dug kad je JK dobivala drugo ime- Tigar dalekog istoka, bio 120 % BDP, naš je sada na 60%. Rast u JK bio i 10%, za 2013 biće oko 3% a mi sa 60%, još uvijek tonemo, upravno proporcionalno.
  Umislio sam si da sam i ja Kopernik i revidiram model. Ta vam je moja prognoza poznata.Možemo sada biti sigurni da će nam biti bolje tek u 2020, možda ja to i ne dočekam, ipak je za mene, to već osmo desetljeće. Imaću problema sa nekim drugim dimenzijama, entropija mi neće biti više važna, jer će doseći maksimum.
   Iako sam se kroz cijelu 2013 ne slagao sa aktualnim premijerom, ovog trenutka ću biti sa njim i njegovim mislima. Znači složiti ću se u potpunosti.
Stoga kao i on želim vam puno sreće, zdravlja i da vam bude jedna od nauspješnijih, a da bude tako  usput uzmite u ruke sjekire, motike i lopate.
Godinu koju ćete slaviti odaberite sami. Pa nigdje nije baš zapovjedano da se mora slaviti što dolazi, može i ponekad i neku prošlost probuditi. Recimo ja bi rado da se ponovo rodim.    
Petrica sjenoviti Premijer,
ne mogu odoljeti, može i tajnoviti, to znači da me nema, dalje se ne usudim pisati, da ne srušim teoriju relativiteta

Zadnja izmjena ( Utorak, 31 DECEMBER 2013 08:24 )

 

Pola puta

           Prvo isprika u ime Petrice, u prošlom članku krivo je prenio zaduženje za 200 miljuna $, a bili su EUR-i. Skinuo od Hine, još uvijek stoji ta vijest. Razlika je samo 25%.
Sada kredit od 200 milja, na tri mjeseca, kamata ? Koliko će biti iznos kredita u Novoj.? Minus pristupni fondovi. 
Dvije godine o pola puta. Bolje paše puta pola. Matematički to je jedinica. Izabrani na 4 godine, pola 2 godine. Polovina puta=0,5.ili 1/2. 2x1/2=1.
Ocjena je egzaktna  a ne kao mučenje 23.12.13 premijera od strane Danka Družijanića. Gledao sam, jer očekivao da ću nešto naučiti. A od koga, premijer nema pojma o ekonomiji a DD o novinarstvu.
    Ne može novinar pozvati na razgovor odgovornu osobu, ako o temi ne zna ništa i onda postavlja pitanja sublimirana od kritičara koji su iznosili gole činjenice o stanju našem gospodarstva a premijer lakonski odgovori da o tome neće razgovarati. Pa je ispalo red muljanja, red mantranja/ izraz od premijera/ pa red čitanja /DD/ pitanja, umjesto da ga presluša i zaskoči na lošem postavljenim tezama i objašnjenima. To bi bilo kao da boksać pozove protivnika u ring a onda mu nudi  zamjenske boksaće, da se mlate umjesto njega.
   Mnogi komentatori su oduševljeni kako je DD propitivao premijera. Šteta izgubljenog vremena, barem za mene. Veoma loš intervju.
I najveća greška, umjesto da odmah na početku, premijer iznese ono što smatra da je bilo dobro u 2 godine on vodi intervju i diktira tempo i bira što će odgovarati i što će pitati on novinara DD. Pohvalio se na kraju intervjua, DD nije vladao scenom/ringom/, nije napravio premijera nedoraslog situacije, to je trebao biti bit intervjua.
Ispalo je na kraju, za nezavisnog promatraća koji ne zna pravo stanje, da u Hrvatskoj ima viška meda i mlijeka.
Hrvatska na kraju ništa nije doznala osim obećanja. Kad će konačno jedan novinar pitati o temelju teorije 3+3 za sposobne a za nesposobne 6+6. Dakle i sljepci bi shvatili da u 2 godine dana mora se nešto ispuniti i napraviti.    
    Ograđujem se da budem kritičan prema napravljenom. Na uređenju države. Svima je bilo poznato da su dobili državu u rasulu. Pohvalno je da su počeli uređivati, fiskalizacija, dugovi, brodogradnja...., ali to neće pokrenuti državu. To izgleda kao kad se stari auto svaki dan glanca, a kočnice neispravne, donji postroj u kršu, ćelave gume, motor prolupao.  
A dali je baš pohvalno što čine. Zar im to nije posao, porez netreba samo ubirati od budaletina već od raznih parazita koji šalju firme elegantno u stečaj a oni uskrsnu bogati kao Krez. Ili pohvaliti ih treba kako mukotrpno rade/ srećom ne danonoćno/ samo naporno.
A dali recimo radnik na iskopu kanala, ne kopa svaki dan sumanuto da zaradi crkavicu. I pojede dnevno kalorija zbog napornog rada oko 6000, isto ko i ovi koji najnapornije rade. Predložio bi kad stupe na naporni posao osim imovinske kartice da se i izvažu. Da vidimo obje kilaže.
    DD je nešto pokušao o proizvodnosti,pitanje pogrešnoj osobi. Premijer je njega pitao o proizvodnosti. Pa je DD ipak uspio razumno reči da se ne pita njega već Hrvatska očekuje to od premijera. i onda premijer, kaže recimo novi aerodrom Pleso. Sletaće turisti pa će trošiti hrvatske proizvode. Baš. Da je DD novinar objasnio bi da aerodrom nije proizvodnost, već uslužna djelatnost. A koji naši proizvodi, pa 90 % agro proizvoda se uvozi a ostale potrošne i tehničke robe, uvoz iz Dalekog istoka.
   Biser mu je bio konstatacija da nije bilo dobro u Jugoslaviji. Vraga je bilo, reče. Moram ga demantirati, pa nije se država raspala zbog ekonomije nego zbog politike. Istina je, da nije bilo dobro ako je mislio na vladajuću elitu. Bili su bokci bistrički prema današnjoj državnoj eliti. Nije bilo tolike društvene nepravde a posebno socijalne. Nisi smio samo dirati u politiku i kritizirati. Carevala je šutnja, KZ 133 član i Goli otok. U 80-tima došlo je do promjena, bilo je slobodne riječi. Danas nema Gologa, demokracija puna gladnih ustiju. Nisu građani kopali po kantama. Nije bilo u centralnom dnevniku primjera da neke obitelji, uživaju u 21 stoljeću da mrak rastjeruju uz pomoć svijeća. U Ustavu piše da smo socijalna država. A što se traži, ništa posebno, pravo na rad a ne u sve dužem redu pred pučkom kuhinjom i prebukiranim prenoćištima za beskućnke. Za moje mladosti to sam mogao vidjeti samo u američkim filmovima kao Vojsku spasa/metodisti/. Za nečiju djecu, danas, i unuke to je notorna činjenica.
   Teško mi je to napisati ali današnja garniture su više odvojene od običnog čovjeka nego u Jugoslaviji. Prosipaju empatiju na javnom mjestu/nova demokracija i ne smijemo ih iznevjeriti/ a onda odu u svoje okruženje gdje im ništa ne fali. Žive u svom svijetu otuđenom od običnog čovjeka. Socijalna inteligencija ??
Ekonomske relacije neću dirati jer sam ih nekoliko puta objašnjavao, kratko, centralizirana su bila sredstva, isto kao danas u Zagrebu i zašto Zagreb ima samo 8% nezaposlenosti. A koga zadužuju, pa ne sebe, sebe kadroviraju. Stanje, još tonemo, srećom Marijanska brazda je prilično duboka.
Bila je i čudna koincidencija, prije intervjua, bila je emisija o svemirskim putovanjima, a poslije su išli premijer i DD. Izgubljeni u svemiru.
A kakvog premijera treba Hrvatska, eh neki drugi put. I ovo je previše za čitati.
  Zaključak ću prepustiti Radio Zgb-duhovna misao. 24.12 ujutro. Govori pater Nikola Stanković o djetetu u Betlehemu. Nije govorio o vjeri u Boga nego o vjeri u čovjeka. Misao je završio da je danas na prodaju i čovjek i Bog. Ljepši govor, prisniji i topliji od kardinalovog.
T.
 

Sponzori

Trnovita 2013 godini je kraj, ne ponovila se.
Moramo se zahvaliti sponzorima, suportu od velikih i malih. Troškove zaboraviti, vidati rane a plan za iduću godinu, staviti u božje ruke.
Sponzori.
      Jadransko osiguranje- sad više nije Moje osiguranje, nego je Vaše i Naše. Tako je na majici, na najmajici,prepuna certifikata.
Sva naša vozila opet smo morali osigurati u Vašem osiguranju, klupska, od poslovnih partnera pa čak i najsporija-bicikle. Kažu da je zakon takav.
Zadovoljni smo sa Jadranskim, njihovim novim pristupom, sa širokom paletom usluga. Moderno je sada reči, novim alatima.
  Poznato je da im sastav zaposlenika Jadranskog, prevladujući ženski, od vrha pa do onih koje su u najbližoj poslovnoj vezi sa osiguranicima.
      Metalci, oni su na liniji naših sportskih uspjeha ,međimurski, MIP Weyland d.o.o. i PANEX tim. Njih je lako predstaviti, sve što se treba od metala obje firme su na usluzi sa širokom metalnim programom.
   Posebno treba napomenuti, ekspeditivnost, isporuka robe odmah a još važnije u cijeni su najpovoljniji ne samo na ovom sjeverozapadnom dijelu Hrvatske već na cijelom teritoriju Hrvatske.
To može potvrditi poduzeće Leonardo d.o.o. koje koristi njihove robe a također je sponzor kluba. Na veliku žalost direktora Leonarda, jer kad zaškripi u blagajni kluba onda on uz kiseli osmijeh odriješi kesu da se ode na neku trku.
Ima još metalaca koji pomažu- Metal Gal Zagreb, poznata trgovina sa metalnom robom po modelu od igle do lokomotive, nema čega nema u njoj. Stoga kad zagrebčani obiđu cijeli Zagreb i ne nađu što trebaju onda ih na kraju martirija pogodi sreća da se sve to nađe u Zmijinoj ulici /Dragutina Golika/. Direktor je i ujedno sportski direktor kluba. Kad smo u Zagrebu, tu je i firma Strojopromet, najveća po artiklima obojenih metala.
Tu je i THULE bez kojeg ne bi bicikli sigurno stigli na trke, zastupnik u Zagrebu, Biolab.
Treba spomenuti i ne manje važni suport od poduzeća Tumir i njegovog direktora, Tomici, najveći dobavljać najkvalitetnije šindre u Hrvata. Dodaćemo i firme Konagra, Rasinja, Prizma, Agrokuća, Dens commerce.  U novije vrijeme uključila se jedna mesnica koja snadbjeva članove kluba sa kvalitetnim čvarcima.
Bez tih sponzora ne bi bi bilo ni rezultata. Posebno osvajanje AATC kupa u organizaciji Triatlon klub Trisport , CUS Udine i  HSV Triathlon Karntner.
TK Varaždin otišao je u EU.
Treba zahvaliti i Zajednici sportskih udruga Vžd, triatlon prihvaćen kao relevantan sport.
Na kraju sportske balade svima ugodni božićni blagdani. Sportašima izvrsna nova 2014 g. a poslovnjacima bolja od prethodne.  
 

Ne dirajte mi ravnicu

Ne dirajte mi ravnicu. nego lapsus linguae, ako će me neko ganjati za autorska prava.
Neugodno i nelagodno mi je kad me neko prisiljava da se vraćam u prošlost, dosta mi je da se prisjetim koliko je prohujalo vremena i di sam bil?. Cendram ko artrozni starac.
Ne dirajte mi Hrvatsku centralnu banku/NBH/, sprčkal sam neki osvrt 30.10.10. A radilo se o glupom pitanju, čija je to banka. I prije tog datuma sam kritično pisal. A sad odjednom svi pljuju po mojoj novčarskoj dami. Molim prste dalje od nje, to je moje i samo mogu to ja pipati. A zašto sam odjednom egoista, pa baš se nešto ne sjećam da je bilo kritike, posebno kad je g. Rohatinski bio najbolji guverner banke, centralne na Zemlji. Dugo je trebalo da se progleda.
   A kako se sad dogodio taj kopernitski prevrat. Ničim izazvanim. Naime za 18,19,20 2013 g. zakazana je Izvanredna sjednica Sabora. Dnevni red, neki lex, zastara, tak nešto i neki sitniš, između ostalog 5 točaka za hitni postupak, prvo i odmah drugo čitanje. Mora da je materija jako teška, za mene bi morali dopustiti peto i sedmo čitanje. Tak da bi zaboravil kaj sam pročital kao prvo. Međutim došlo je do nekog nesporazuma, slabo su ispregovarali iza kulisa, pa je promjena Ustava pala na ispitu i ništ od lexa.
   Ali je kreševo nastalo kad je došla točkica o Vijeću o financijskoj stabilnosti. Naziv baš i nije neki obećavajući, ali se dvorana zapalila i udri po bankama ali nisu štedjeli ni moju damu. Od bijesa sam i ja zapalil prikupljeno lišće na dvorištu. Ipak ne mogu dozvoliti da moja dama bude svačija. Jedino je bila dobra stvar da su i obični sabornici /ne samo ekonomisti/ shvatili ulogu naše centralne dame. Prilično je bio glasan gospodin, za kojeg je Čačić rekao da je iz Dubrovnika pobegel kao opatica. I zaredali se prigovori, replike, opomene, stanke, volej odgovori/ to je kad partijski kolega nabaci temu a kolega iz iste partije dere istu kozu/. Neki su upetljali i guvernera, novog, koji se nije ni udostojio da bude prisutan na svojem postavljenju. Po meni je važnije kad guverner odlazi, kuda, recimo bivši. Gdje je otišao, bez ograde kod privatnika. Za to su ga optuživali jalnuši. Bila je i neka ograda sporna a i kuća. Pa kao da sam i ja bio prisutan počeli su spominjati Dostojevskog, ne njega nego Zločin i kazna. Neki su bili duhoviti, pa je naša tragedija nekima je bila to komedija. U koji bi literarni uradak spadao put četvorice iz NBH u biznis klasi po USA, neznam.  
  I onda netko da opravda tu točkicu dnevnom redu, bubne da u našoj Lijepoj našoj bankarski sustav makroekonomski stabilan. Nečime su morali opravdati Izvanrednu sjednicu, a u dvorani po dobrom starom običaju desetak sabornika. Od bijesa sam prekinuo svoju sjednicu. A to mi ne zabranjuje da oponiram sa podacima bankarskog sustava.
  Stabilan, posluju sa dobiti a imaju 4o milijardi kuna ne naplativih potraživanja ??? 56 milijardi kuna je minus po tekućim računima. Posluju sa dobiti ?? A kako se ponaša moja dama, da ja nju pitam. NBH elegantno otpušta 13 milijardi kuna/bankama, ne meni/ za nenaplaćeno i rizik po ne naplati. I to kod 200 milijardi javnog duga i 17 milijardi proračunskog manjka. I najviše potrošili proračunski, ministarstva. Ipak ne će biti čupavo kak sam najavil, uletjeće novih 200 milijuna $. Ima još nešto što me čudi 1 560 000 upisani su u II stup mirovinskog, 960 000 uredno svaki mjesec uplaćuju. Znači li to da 600 000 neuredno uplaćuju. Plaća ? 
  Osvrt, rat su iznijeli najsiromašniji porezni obveznici, isti su sanirali naše banke, prodane, pa ih sada i dalje saniraju/ pune kasice prasice/. Da mogu zarađivati extra profit i isplaćivati bonuse za koje bi i Krez danas pustio suzu koju. Ima sad neka inicijativa da bi vlasnici banaka bili odgovorni za gubitke, opla Dobro jutro.
 Stoga lupajte po bankama ali moju mi damu ne dirajte. Ljubomoran sam
Petrica Ljubomorni
 

Svestrana Početnica

    Za Monty Pythona. Trenutno igra u Zgb.
  Pored toga što neprestano prolijevam žuč, drugo mi i ne preostaje, ponekad se i slatko nasmijem. Obožavam humor gdje akteri sipaju komični urnebesni program a da pri tome ostane smrtno ozbiljni.
  Spasilački program, gospodarski me oduševio. Ako neko misli da me je bacio na koljena. Istina. Ne suštinski, nego što su ga prezentirali oni koji su imali vlast i bili u presudnim trenucima na pravim mjestima. Pa zašto to nisu proveli tada, nego nam sada padaju s Marsa, smrtno ozbiljni. Znači opet ispočetka.
Ozbiljne kandidate koji će nas povesti u nove pobjede, smatram sa rizikom da se ponavljam koji će osim demagogije ponuditi i garanciju bankovnu bez protesta, ako ne uspiju ili nas pokradu. Kao oni trenutno službujući iza lokota.
  A kako zvuči taj spasilački program, prezentacija uvažene bivše ministrice Dalić. Zvuči kao knjiga Postanka. Sve je poznato. A ide redom,1.konkurentnost, 2.izvoz, 3. uvjeti poslovanja 4. uravnotežen proračun. I dodaje:Mi inzistiramo da javni sektor prestane biti kočnica. Pa gdje ta gospođa bila do sada.
   O točkama 1, 3, 4 toliko je pisano da više nema smisla. sve je to kupec lijepih želja, bez konkretnih rješenja. A kolika je ozbiljnost, ponuđenog. Na izvozu. Kao i pitanja postavljena vladajućima. S čime i kako.
  Evo odgovora, jednima i drugima i svima koji misle da će izvoz pomoći. Eurozona, pada joj rast. Za 2014 analitičari iz MMF-a predviđaju rast od 0,6 %. Do 2015 se neće ništa posebno dogoditi a Dalić je sigurna da će u tri godine njihove vlasti biti rast od 3,5%. Dobro, to je ostatak, dok je bila ministar financija, zasipala nas demagogijom i kreditima.
  Ima i jedna čudna konstatacija, kaže da smo se vratili u 2004 statistički, valjda to ide vladajuće. Taj montipajtonski podatak zaslužuje i korektan odgovor. Od 2004 BDP nam je pao 12 %. A to bi značilo da su do sada vladajući toliko osvojili u dvije svoje godine. Ko se tu kiti tuđim perjem.  
Istovremeno D.I.Milošević tvrdi da se ne prestaje smijati na vladin investicijski program za 2014. Kad sam pogledao njihov/HDZ/ program zagrcnuo sam se od smijeha i uhvatio me grč, pa su moji morali zvati Hitnu da ne dođe do arresta. Službujući liječnik je pomislio da imam padavicu jer sam se i sav zapjenio i još nešto....
  U čemu me pogodio istinski smijeh, pa u izjavi da će poduzetnici plaćati PDV po naplati. Dobro, dobro jutro. A pravi urnebes od smijeha je izazvalo saznanje  da je spasilački program, copy paste od EU komisije a izgleda ovako 1.rast i investicije=1 + 2. 2.uvjeti poslovanja i tržište rada= 3. 4.proračun sa naglaskom na kohezijske fondove=4. Oko javnog sektora su jedinstveni. Slažem se i ja.
U svemu tome obol je dao i aktualni premijer, rečeno da Hrvatske ide u pravom smjeru. Dobro, svaki put je dobar ako neznaš kam ideš. Jedini mu je krivo što nije bilo malo brže. Eh, opet smo na početku sa minusom od 2 godine.
   Da dođem k sebi od tih silnih početaka i početnika i da izvjetrim gospodarsku maglu iz glave a i da se riješim varaždinske magluštine odem na breg. Početnički sam trčkaral po bregu i bio nagrađen sa prekrasnim prirodnim ambijentom i sunčanim doživljajem. Prigorec, magla za razgrtati sa ralicom, od četrvrtog kilometra/700 m/ granulo je sunce i pratilo me sve do vrha. Nevoljko sam se vratio doma. U magluštinu, ko guska, u maglu.


Petrica Magla.
video

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 16 DECEMBER 2013 18:22 )

 

Početnica

  Četvrtak je kada se Vlada sastaje. Početak je bio početnički.  
Super, nećemo prodati Poštansku banku, zvanu u Hrvata-Bankomat. Bankomat za odabrane. Uvaženi naš premijer kaže, kak je u ekonomskoj početnici da nešto vrijedi koliko ti netko želi platiti. Pogrešno. To je prilično jednostavno razmišljanje.
  Erste je ponudilo nešto manje od 100 miljuna kuna za Bankomat a moj koncern sa holdingom točno 100. Ipak treba biti domoljub i štititi nacionalni, preostali ponos. Ponudu smo dali bez due diligence. Stoga smo smatrali da 100 lipa zadovoljavajuči i prihvatljivi iznos. Na žalost grubo smo odbijeni kao i Esterovci.
A i zašto bi više nudili kad nam moraju doći. Naime skinimo rukavice, država je u nock downu. Udari gdje stigneš, zašto da se protivnika štedi. Prevedeno uzmi što više, biznis je predatorski kapitalizam. Ako ne žele prodati, doći po kolekciju papira uz kamatu 6-7%. 
Da kraj ne bude početnički. 
Petrica Početnik
 

Kolega, dođite mi opet

     Ništa to nije strašno, mnogi su to puno puta čuli, ja jako rijetko. I to obično nepravedno. Eh a to svi kažu.
 Jednog neodređenog dana stanem je pred špigel i postavim si pitijsko pitanje ko sam ja. Dogurao sam do treće godine FOI-a, shvatim da je puno uloženo vremena i truda, a znanje? Skupim ja krpice vratim se u drugu godinu diplomiram na Višoj i pravac u JNA. Odradim dug domovini, promjenim par firmi, poradim oko obitelji, napravim stan i bacim se u nauku. Kenedijev trg. Nisam uspio nostrificirati diplomu i to na istom veleučilištu. Priznali mi jednu godinu i dodali diferenciju od 5 kolegija. Svejedno sam bio prvi student 87/88 koji je prvi očistio treću godinu i položio dva kolegija iz diferencije. Najčešće sam polagao ispite u predroku, profesori su posebno cijenili studente koji su imali tu hrabrost i znanje. Planski sam odlazio na određena predavanja a kolegije koje sam imao u malom prstu išao sam odmah na ispit. Usput sam trebao raditi 24sata tjedno u GKMeđimurju.Klizno radno vrijeme, prilagodio predavanjima.
   Kolega dođite mi još jednom rekao mi je prof. Mato Grgić za Političku ekonomiju II, niste mi dolazili na predavanje. Uhvatim se ja lijepe riječi. Objasnim mu da sam ja dotepenec sa FOI-a Vžd ali da znam dobro političku ekonomiju kapitalizma i socijalizma. Dobro da vidimo, nismo ništa vidjeli jer je profesor bio nezadovoljan. Dao mi je svoju knjigu i odredio poglavlja koja moram utvrditi i da mu se javim za 15 dana. Uzeo sam knjigu i obećao da ću se potruditi. Knjigu nisam ni pogledao a drugi put sam na veliko zadovoljstvo položio bez problema.
  Drugi slučaj, kolega vidimo se, bilo je kod prof Sharme, indijac. Bio je prodekan i mislim da je imao kćer od nekog poznatog. Kolegij Ekonomika međunarodne razmjene. Isto bez predavanja, ali po slobodnoj mojoj procjeni oko 90% znanja, nisam bio padobranac koji je lovio u mutnom. Događalo se da se izvuku pitanja koje baš znaš. Ulazim mu u kabinet a ono toliko negativne energije i animoziteta, gustog da se mogle rezati nožem. Razlog ni danas neznam, predavanja ili moja sigurnost. Ima ljudi koji vole da se pred njima puzi. Odmah sam znao da ćemo se vidjeti još jednom. Jasno da se i kod mene javila reakcija. U najkraćej dopustivom roku opet se ja vratim. Vidimo se. Treći puta. U životu mi je to bilo isto tri puta. Prvi, zadnji i nikad više. Sad sam imao znanja u nogama 101 %. Na dan ispita dolazim, uvijek sat-dva ranije. Obilazim bojno polje. Hodnik gdje mi je profesor, bacim pogled na njegova vrata i probam proći mentalno kroz njih. Odem u parkić na duhovnu pripremu i vraćam se na ispit pred zakazani termin. Kad profa nabije na vrata obavijest da se ispit odgađa, a ja uzeo slobodan dan u firmi. Virus bjesnoće javio mi se u krvi, pokucam na vrata njegove tajnice/ prodekan/ i otvoreno bez zadrške nazovem trenutnu situacija nedgovornom i indoletnošću. Tajnica me smirila i rekla da je profesor tu /nešto je privatno obavljao u gradu/ i da dođem za sat vremena. U zakazano vrijeme, sad već dobrano nadrndan i svadljiv pokucam kod tajnice. Objasni mi da će me ispitati prof. Škreb. Odem kod njega. Imao je već pripremljena pitanja, ne ona na izvlačenje nego ih je Sharma sam osmislio. Vidim da je onaj animozitet prelio i na Škeba. No koreknost je bila na visini i već prvo pitanje tj odgovor promjenio je ozračje. Na dva ostala pitanja besprekorni odgovori. Škreb mi je postavljao dodatna pitanja. Na kraju me zamolio da pričekam Sharmu, koji će mi upisati ocjenu u index. Mala digresija, poslije moje prezentacije prof. Škreb je otišao u NBH za guvernera. U međuvremenu sam otišao do Maksimirske u Zgb banku promjeniti 10 čekova u cash i isto toliko u Privrednu. To je tada bio hit, jer čekovi su putovali na naplatu po mjesec dana. A kad smo išli na godišnji, platio sam gorivo u Kninu, 6 mjeseci a žena digla cash na Lastovu ravno godinu dana. Koje su to bile godine.
   I tako ja oplemenjen gotovinom, pjevajući na vrata tajnice. Kad ono šamar od Sharme, taj dan 06.04.88, pamtiću da kraja života. Izlazi tajnica na hodnik, potiho zatvara vrata/do Sharminih/, unosi mi se u lice i šapčući mi govori da me je prof. Škreb nahvalio i dao četvorku. Nije mogla odoljeti, govoreći da je zanima koliko mi je Sharma upisao. Otvara index i nevjericom gleda kao i ja, dvojka. Ostala je bez riječi, čak i utjehe a u meni zakuhalo, htio sam upasti u kabinet uhvatiti ga za vrat i dobro protresti, Tada sam imao 92 kile  a taj jadnik oko 60. Kućni odgoj je prevladao, dugo sam se tajnicom gledao bez riječi, uspio sam se joj zahvaliti i podvinuta repa otići doma. Bilo je razloga, još me je čekala četvrta godina a i 14. 03. sam izveo cirkus koji se dugo prepričao u novim generacijama kako je jedan kod Prof. Polovine slomio stolac. I tu je bilo kolega dođite mi opet, na te riječi skočio sam na noge udario stolcom o pod i pukla jedna noga. A riječi koje sam izgovorio, i danas vjerujem da nisu bile moje, profesore vrata su iza mene a prozor je iza vas. Bila je to reakcija na polusatno izlaganje. Troje studenata koji su bili desno od mene,smrzli su se a Polovina mrtav hladan. Kolega zašto se uzbuđujete,progovori Polovina zagrobnim glasom, prolista index, napiše dvojku i sretno. Kad sam izašao kao u snu, okružili me klinci, tapšaju me jer sam taj dan bio prvi koji prošao. Poznato je bilo da se dolazilo i po dvadesetak puta da se kolegij, Suvremene ekonomske teorije položi.
    E, ovo je bio uvod u temu. Proračunu se još nije osušila boja sa šapirografiranih kopija, čekirala se skijanja, pa kad se vratimo isplanirati ćemo ljetovanje kak je bilo prošlih dvije godine. Malo morgen, EK kaže kolega pali ste. Ništa. Piši zadaću ponovo. I zadali okvire. Sada netrebamo Vladu, imaćemo tehničku. Oštri rok u tri godine. Srediti državne financije, ha ha. Inače se to zove rebalans. Dolaze nam na naplatu svi naši marifertluci, privatizacija, strukturne reforme bez reformi, zadnja provedena 2002- mirovinska. Od tada ništa. 2008 kriza a neki se bavili samim sobom i gramzljivošću. Štelanje poslova sa državom. NBH, mantranje HDZ-a o dva kvartala. Pa dajte meni 34 miljardi kuna i dve godine ćemo živjeti ko bubrezi u loju i potonućemo još dublje. Kadroviranje negativne selekcije, podobni ne stručni. Otići na mjesec dana godišnjeg Vlada, dva mjeseca Sabor a u državi nered.
  A zašto smo dobili oštri rok/3 godine/ drugi su imali 6, drugi prilagodba BDP za 0,5% a nama oko 0,9%.godišnje. Biće vatreno. Htjeli ste EU, evo vam je, sve ste potpisali što su zahtjevali. I još se hvale pristupom. Možda je u činjenici da nam pokažu da nemamo prave ljude na pravom mjestu. Ima jedan podatak za prošlu godinu. Neto zarada naših tajkuna je 34,8 miljardi, znači ima se. Nije to neki novac ali na naš BDP to je ogromna suma. Kad nezaposlenost eksponencijalni raste, a novo stvorene vrijednosti nema, odkud tolika zarada.?
  A kako će izgledati novi proračun, veoma jednostavno. Prihodovnu stranu netreba dirati, možda ju čak i umanjiti. Predviđene privatne investicije od 52 miljardi kuna, pusti sanak.  A potrošnu, e tu bi se trebao vratiti par godina unatrag i faliti se esejima koje sam napisao. Biće otužnog rezanja. Savjet, kolega dođite mi opet.
T

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 12 DECEMBER 2013 18:59 )

 

<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 3 od 21

Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas27
mod_vvisit_counterJucer48
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1572
mod_vvisit_counterSve134567
Sponzori